Hodao sam po školi i ugledao neobičan štand u holu koji je bio okružen brojnim učenicima. Prišao sam i upitao o čemu se radi. Momci iz BMK su mi objasnili i upitali me da li želim da im se pridružim.
Prvo sam odbio, jer sam mislilo da je to glupost i nisam želio da se prijavim. Nakon dvije sedmice štand je opet bio u našoj školi i pitao sam druga iz razreda da li bi htio ići sa mnom. Nakon kraćeg razgovora, dogovorili smo se da se prijavimo.
Otišli smo da se prijavimo i poslije škole smo otišli na naš prvi kamp „Budi muško kluba“ za početnike i tamo je sve počelo. Jako mi se svidio BMK kamp i radionice na kojima sam učestvovao, i super smo se zabavljali u slobodno vrijeme.
Na prvom BMK kampu naučio sam neke stvari koje nisam znao o drogama, alkoholu i seksu. Kada smo se vratili iz kampa ostao sam aktivan u BMK, učestvovao sam na mnogim radionicama i išao sam na mnoga mjesta sa BMK. Sve više i više sam se mijenjao i učio još više.
Prije BMK bio sam samo arogantni klinac koji nije mislio o posljedicama koje će nastati nakon što uradiš nešto glupo. Ili, ako bi neko počeo da me provocira, odgovorio bih mu tri puta jače. Danas mnogo više razmišljam o nekim stvarima o kojima nikad prije nisam razmišljao i mnogo više kontrolišem emocije i reakcije nego ranije.
BMK me je naučio mnogo korisnih stvari, ne samo o seksu, drogama, alkoholu i slično, već i mnogo stvari koje su korisne za život. Na primjer, vještine pregovaranja, kontrola bijesa i kontrola emocija, da su svi ljudi jednaki bez obzira na to da li su crveni, žuti, crni, rozi ili bijeli, da li su gej, strejt ili biseksualne orijentacije.
Da nema BMK, ja bih vjerovatno bio onaj isti arogantni klinac kome je stalo samo do tuče, provociranja i koji radi glupe stvari.
Supported by
